Kada sam nedavno čuo/pročitao da jedan restoran u Beogradu konačno nudi pravi meni za degustaciju poput onih u najboljim svetskim restoranima, a uz to ima i šefa kuhinje (Goran Kovačević) koji je zanat „pekao“ u nekoliko otmenih londonskih hotela*, nije bilo druge nego da se što pre uputimo u još jednu gastronomsku avanturu.
Restoran se nalazi u okviru otmenog beogradskog hotela Square Nine (Studentski trg 9) koji pažnju prolaznika privlači vrlo zanimljivom fasadom. Sastoji se od jedne velike prostorije koja odiše opuštenom atmosferom zahvaljujući prigušenim svetlima i tihoj džez muzici, kao i bašte koja je ušuškana između zgrada. Mi smo se smestili u baštu, na izuzetno udobne stolice.
Nije bilo potrebe da gledamo meni pošto smo se unapred odlučili za degustaciju, pa je samo trebalo doneti odluku da li će meni biti praćen odgovarajućim vinima. Odlučili smo se za vina, što se pokazalo kao izvanredan izbor.

Za početak je stigla tempura od povrća sa mešavinom sosa od slatkog čilija i soja sosa. Na izuzetno velikom tanjiru bilo je poređano nekoliko komada povrća koje je bilo pomalo preslano, ali vrlo ukusno. Odlična kombinacija sa slatkasto ljutim sosom.

Nakon toga su počela da stižu jela. Za početak, zaista izvanredna supa od graška i nane sa tostiranim bademom. Konobar je doneo dva tanjira sa tostiranim bademom i po jednom kašikom kremaste pavlake, a pred nama je sipao blagu, kremastu supu koja je ubrzo savladana 🙂 Bili smo spremni za nastavak…

Usledila je kremasta guščija džigerica sa đumbirom. Moram priznati da pre toga nisam probao guščiju džigericu u ovom obliku. U pitanju je ono što Francuzi zovu „foie gras“, dakle džigerica od tovljene guske. To možda ne zvuči primamljivo, ali je ukus zaista poseban. Izuzetno jak i savršeno uklopljen sa djumbirom. Kriška breskve koja je stajala pored pokazala se kao izvanredan dodatak, što se svakako može reći i za mekani brioche tost koji je odlično ublažio jaki ukus.

Konobar je zatim doneo dve crne ploče na kojima su bili savršeno pripremljeni škampi sa trakama prženog celera, kremastim sosom poput bešamela i listovima rukole. Još jedna izvanredno ukusna i dekorisana kombinacija.

Bilo je vreme za glavno jelo. Svinjski pauflek koji je kuvan 18 sati, a zatim zapečen, poslužen je sa pohovanim paškanatom i pireom od celera. Savršeno hrskava korica na vrhu, sloj masnoće koja se topi u ustima i na kraju sloj mekanog svinjskog mesa izvanrednog ukusa predstavljaju kombinaciju za pamćenje kakva se ne sreće često.

Kao priprema za desert poslužen je suvi kolač od šargarepe na minimalistički dekorisanom tanjiru. Uz njega je bila mala količina blagog mlečnog krema.

Desert smo mogli da odaberemo iz menija, a oboje smo se odlučili za parfe od lešnika sa sosom od irskog krema 🙂 Konobar je doneo parfe u lepo dekorisanim činijama, a pred nama ga je prelio blagim sosom koji je odlično upotpunio hladni parfe preliven izvanrednom crnom čokoladom. Moram da napomenem da je parfe ipak mogao da bude kremastiji i malo slađi za moj ukus.

Kao što sam već rekao, uz svako jelo nakon supe posluženo je odgovarajuće vino, što je zaista odlično upotpunilo ionako izvanredan obrok. Ljubazni somelije nam je za svako vino dao kratko objašnjenje zašto je baš ono izabrano. Dva vina su bila iz slovenačke vinarije Brič, a jednoglasno smo se složili da je Sladki muškat bio „zvezda večeri“. Redosledom posluživanja:
1. Rumeni muškat, Brič, Slovenija
2. Gewurztraminer „Hugel“, Alzas, Francuska
3. Johann Topf, Blauburgunder Stangl, Austrija
4. Silvio Jermann, Pinot Grigio, Italija
5. Sladki muškat, Brič, Slovenija
Na kraju bi valjalo napomenuti da je usluga od početka do kraja bila na zaista visokom nivou, što se i očekuje od restorana ovog ranga. Svi su bili izuzetno uslužni i potpuno nenametljivi.
Ovo svakako moramo da ponovimo 🙂
Restoran Square Nine, Studentski trg 9, Beograd, http://www.squarenine.rs/
* Nedavno sam pročitao intervju sa šefom Kovačevićem u časopisu City Gourmet u kojem je on naveo da zapravo nije radio u timu Gordona Remzija, već u hotelu Claridges u kojem se nalazi restoran Gordona Remzija, pa sam to ispravio i ovde kako ne bih unosio dodatnu zabunu.
Hvala.
Zaista nema na čemu Nenade, hvala Vama za stvarno izvanredan obrok!
Kao što napisah na kraju posta, već se radujem ponovnom dolasku 🙂