Nakon tri posta o restoranima koje smo posetili tokom novogodišnjeg putovanja po Sloveniji vreme je za intermeco.
Bojana i ja smo nedavno svratili na večeru u beogradski restoran Žabar koji se nalazi na Keju oslobođenja, veoma blizu bivšeg hotela Jugoslavija. Spolja ništa ne ukazuje na to da se u unutrašnjosti povećeg drvenog splava krije ovaj poznati restoran osim svetlećeg slova Ž iznad vrata i omanje skulpture žabe pored prilaza ulaznim vratima.


U unutrašnjosti vlada domaća, ali otmena atmosfera. Preovlađuju drvo i tamniji tonovi, a enterijer je podeljen na nekoliko celina. Mi smo se smestili za sto za dvoje u glavnoj prostoriji sa kojeg se kroz prozor pruža vrlo lep pogled na grad obasjan noćnim svetlima. U pozadini svira lagana i nenametljiva muzika. Želeo bih da napomenem da je ovog puta restoran bio prilično prazan do pred kraj našeg obroka, pa smo mogli da uživamo u miru. Pred kraj je došla veća grupa ljudi i atmosfera je odjednom postala prilično bučna, što nam se dogodilo i prilikom prethodne posete Žabaru.

Meni restorana Žabar vrlo je zanimljiv i lepo dizajniran. Nalazi se na maloj dasci, a nakon što ga otvorite na prvih nekoliko strana čekaju vas pojedinačni opisi nekih od specijaliteta ovog restorana sa ilustracijama i simpatično opisanim načinom pripreme. Ako od tih nekoliko strana ne sastavite odličan obrok, u nastavku vas čeka i nešto klasičnija lista jela razvrstanih na uobičajeni način. Na samom kraju navedeno je nekoliko unapred sastavljenih menija koji će vam na vrlo lep način pokazati zašto je Žabar u samom vrhu gastronomske ponude Beograda. Voleo bih da napomenem da restoran Žabar do početka marta svakog vikenda nudi „Nedeljne zimske čarolije“, tj. poziva na porodično okupljanje uz ručak, a u ponudi su razna domaća jela čija se ponuda svake nedelje menja. Lepa ideja!

Bojana se odlučila da sama odabere kombinaciju predjela, glavnog jela i deserta, a ja sam odabrao jedan od unapred sastavljenih menija koji se sastoji od tri jela i deserta. Valjalo bi napomenuti da su porcije prilično velike i da je moguće naručiti pola porcije po ceni koja je upola manja od standardne, što je za svaku pohvalu.
Neposredno nakon što smo izrazili želju da uz obrok uživamo u vinu za sto je stigao izuzetno ljubazni somelijer koji nam je ponudio da malo proučimo zaista obimnu vinsku kartu ili da nam iznese svoje predloge. Međutim, ja sam je već malo proučio unapred i video da sadrži izvanredni Chenin Blanc, vinarije Robertson iz Južnoafričke Republike, pa je izbor bio lak 🙂 Ovo belo vino koje na nosu ima zaista izraženu cvetnu notu i fino balansirane kiseline u ustima odlično se uklopilo sa čitavim obrokom do deserta.
Neposredno pred početak obroka konobar je doneo tanjir sa pecivom uz upozorenje da je pogača (koja se nalazila preko nekoliko projica i zemički) vruća. Ja bih dodao da je pored toga što je bila vruća bila i zaista ukusna.

Bojana je obrok započela mešavinom zelenih salata sa čeri paradajzom i pinjolama. Salata je servirana u povećoj činiji i bila je odlično začinjena i osvežavajuća. Bila je i fino posuta hrskavim pinjolama koje su samo doprinele uživanju.

Meni je kao predjelo servirana potpuno ista salata kao i Bojani, samo što nije bila u činiji već na tanjiru, a društvo su joj pravili dimljeni biftek i nekoliko komada kozjeg sira 🙂 Već sam imao prilike da probam dimljeni biftek u Žabaru, pa sam se samo podsetio oduševljenja čim sam prvo parče stavio u usta. Meso je imalo blagu notu dima i bilo je veoma mekano, a u kombinaciji sa kozjim sirom i već opisanom salatom predstavlja zaista izvanredno predjelo. Svaka čast!

Bojana je glavno jelo odabrala iz odeljka sa jelima od ribe, a odlučila se za losos „del sano“. U pitanju je file lososa koji je pržen na golici (seme posebne vrste bundeve koje nema ljusku i čini važan sastojak zdrave ishrane zbog izvanrednih hranljivih svojstava), a poslužen je sa prilogom od seckane kuvane jabuke i celera i sosom od nara. Blagi ukus semenki odlično se uklopio sa karakterističnim ukusom lososa, a meso se prosto topilo u ustima. Kada se tome dodaju parčići kuvane jabuke i celera i kiselkasti sos od nara dobija se još jedna zaista izvanredna kombinacija. Još jednom svaka čast!

Kao glavno jelo mi je poslužena ćuretina „Žabar“, tj. ćuretina sa mlincima. Konobar je jelo doneo u zemljanoj posudi pravo iz rerne, a pored stola ga je servirao na tanjir. Sočno, tanko parče ćurećeg filea bilo je okruženo zaista izdašnom količinom mlinaca. Iako je meso bilo odlično, ono što me je oduševilo bili su baš mlinci. Vrlo tanki, mekani (ali ponegde i fino zapečeni tako da budu hrskavi) i fino masni, prosto su se topili u ustima i velikom brzinom nestajali sa tanjira 🙂

Dok je Bojana polako uživala u lososu, meni je poslužen i biftek u testu. U skladu sa nazivom, na tanjiru su stigla dva parčeta bifteka osrednje veličine u hrskavom omotu od testa. Meso je bilo srednje/dobro pečeno i vrlo sočno, a hrskavi omotač taman je lepo ublažio snažni ukus. Kao prilog posluženo je grilovano povrće, ali i mala količina odličnog sosa od šumskog voća koji je lepo upotpunio doživljaj.

Očekujete da pređem na opis deserta, ali ću se ja ovde zaustaviti i zaključiti da gospodin Uroš Urošević, šef kuhinje u restoranu Žabar (i predsednik Asocijacije šefova/kuvara Srbije), sa svojim timom značajno doprinosi podizanju gastronomske ponude u prestonici na viši nivo. Toplo vam preporučujem da odvojite malo više vremena, svratite u Žabar i natenane uživate u đakonijama.
Desert svakako nismo prekočili, naročito ne u Žabaru, ali više o njemu u odvojenom postu koji svakako zaslužuje.
Restoran Žabar, Kej oslobođenja bb, Beograd, http://www.zabar.rs/
Kol’ka žaba 🙂
Mmm, jedva čekam post o desertu!
Hvala na lepim rečima i oceni našeg vina, TWT doo Beograd